Meni za dušu

...


02.06.2017.

To nisam ja, to je moj osmijeh

Gledam evo ovaj post što sam pisala, "Ženska power". Vojnik sreće mi je donio sreću, jer sam odlučila da nešto napišem o ljudima i osmijehu. Zato mu hvala. Koliko puta sam samo čula "ti si vazda nasmijana". Ni svjesna nisam da se stalno smijem. Smijem se toliko da me vilica zaboli ponekad, pa jadna moram da imam facu kakvu bih inače imala da se ne krijem iza osmijeha. Skontali? Nije bilo teško. Treba se smijati, da optimizmom pokriješ svijet negativnosti i da misliš da će sve biti nasmijano. Treba se smijati da ono dijete, koje je tek prohodalo, živi u nasmijanom svijetu. Treba se smijati, da onog namrgođenog čovjeka natjeraš da se nasmije. Treba se, brate dragi, smijati, jer "ako prestaneš da se smiješ, ostat će samo suze". A vala, bolje i osmijeh nego suze. Njih je previše u svijetu. I kad najteže bude, ne daj drugima da to vide, jer svi će se više radovati tvom padu nego tvojoj sreći. A ne biti nasmijan, ma grhota je. Okej, previše riječ osmijeh u ovom postu. Nemojte bit namrgođeni.

Meni za dušu
<< 06/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930