Meni za dušu

Meni za dušu i dušu onih koji mene vole (ili će tek da me zavole?)


01.11.2019.

Plesanje po mislima, ples zvani "Čekanje"

Gdje bi nam kraj bio kada bismo shvatili da sve što nas čeka, to ćemo i da dočekamo. A sve što mi čekamo, to ne znači da ćemo dočekati. I gdje bi nam kraj bio kada bismo se posvetili više sebi i kada bismo pustili da dočekamo, a ne da razmišljamo o onome što bismo voljeli da dočekamo, pa na kraju izgubismo vrijeme čekajući. Čekaj ti, tu svakako nema greške, ali isto tako čekajući živi život kao da ne ovisiš o čekanju. Što manje budeš razmišljao o čekanju, ljepše ćeš stvari dočekati. (Okej, previše se jedna riječ ponavlja u tekstu - sigurno se ne može pogoditi koja - ali je igra riječi večeraš odlučila da zaigra)

25.10.2019.

Rijeka misli, razmisli?

Ostanem tako budna do kasno u noć gledajući u sve galaksije koje šetaju po mojim mislima i overthinkam kako trebam prestati overthinkati i kako bih bila rahatnija u svakom segmentu svog života.neke stvari treba pustiti da teku, a time da teku i rijeke naših snova, pa ostvarili se - ne ostvarili se... Saznat ću kad isteće.

23.10.2019.

Evo već je jesen, a ja ponovo tu (part 2) Al' sad stvarno

Hoće li opstati tradicija i ovo moje javljanje jednom godišnje, u jesen i ponovno vraćanje na ovaj blog? Taman kada pomislim da ću pisati češće isto tako me dočeka neki ispit pa onda pišem sve sem onog što mogu objaviti ovdje. Okej, priznajem, prešutila sam to da pišem poeziju. Ali ona je fakat samo Meni za dušu i dušu onih koji su mi blizu. Moja poezija neće brzo na ovaj blog. Eto: Priznajem još da sam ulazila radoznalosti radi i pratila pišu li moji favoriti, pa vidjeh da se i oni bore sa svojim životima. Pročitala sam sve, od prvog do posljednjeg teksta, što sam pisala još kao srednjoškolka. Ko bi rekao, ali sviđa mi se razmišljanje koje nisam promijenila, ali mi nedostaje opuštenost koju sam tada imala. Kani me se overthinkanje da uživam u svemu što mi je dato. I vi overthinkeri, ne overthinkajte dok nam najljepši trenuci u našim životima nisu prošli pored nas, dok smo mi razmišljali: "a šta ako oni krenu po zlu..." Pa okej, šta ako oni krenu po dobru? I vala šta fali ako i po zlu krenu, bolje i to nego razmišljati "šta bi bilo da sam". Huh, ponovo sam obuhvatila hiljadu tema, počevši od jedne, i tako skakala s jedne galaksije na drugu. Evo vraćam se ka galaksiji koja nam je bliska: galaksija zvana jesen i zašto se u jesen uvijek vraćam? Ne znam za vas, ali kada gledam kako lišće mijenja svoje boje, kada gledam kako mijenja svoj oblik i svoje stanje, u tome vidim cijeli jedan svijet koji nas okružuje. I vidim jednu novu galaksiju,koja nas čeka za nekoliko mjeseci. I tako u krug: od galaksije do galaksije. Od godišnjeg doba do godišnjeg doba. Godina za godinom... Hello world! Jesen je tu, a evo i mene ponovo - ponovo!

02.09.2018.

Evo sad će jesen, a ja ponovo tu

Dugo nisam pisala. Sama pomisao na to da je prošlo pa i godinu dana od mog posljednjeg pisanja me i raduje i zabrinjava. Raduje me jer je lijep osjećaj taj da sam bila dovoljno zauzeta da nemam vremena lutati po internetu i zalutati ovdje. A isto tako me žalosti to da manje pišem, da manje zalutam do moje olovke i starog rokovnika. Evo me, godinu dana poslije, zaboravila sve cake oko odmicanja, novih redova i sl dok pišem blog. Evo me, smijem se starim objavama, onome što je proslo i onome što sam nekada bila. Zašto tako brzo odrastamo? Septembar je mjesec, a ja sam već osjetila kako se ljeto pozdravilo. Dokazuje to i ono opalo lišće ispod mog prozora i ove hladne noći. Evo sad će jesen, tebe mi nema, ali sam se ja vratila.

21.06.2017.

Noć. (Slučajnost)

Rekoh ja da noćima više pišem. Pogotovo u ova gluha doba, kako bi stari ljudi reci.

Volim slučajnosti: slučajne susrete, slučajna upoznavanja, slučajne kafe, slučajne razgovore, slučajna djela... Volim slučajnost za koju vjerujem da nije slučajnost, nego da je namjerna, da nam je suđena.
Znači: volim namjerne slučajnosti.

20.06.2017.

Dan

Evo ne mogu sebi da se načudim da sam u toku dala uzela laptop da nešto napišem ovdje. Wow.

Evo još gore je što ne znam ni o čemu bih pisala. Wow.

19.06.2017.

Da nikada ne izgubiš dijete u sebi

Postoje ti neki ljudi u našim životima sa kojima možete biti djeca. Da. Kada kažem djeca to znači da možete reći šta želite, pitati šta želite, smijati se kako želite, a što je najvažnije: ti ljudi vam dozvoljavaju da budete ono što jeste. Odnosno, dozvoljavaju vam da probudite dijete u sebi.

Zato, kad čestitam rođendan voljenim osobama, često kažem: i želim ti da nikada ne izgubiš dijete u sebi.
Jer znamo kakva su djeca: vazda sretna i bezbrižna.

Dozvolite sebi da nekada budete dijete.

17.06.2017.

Manje je više

Inače sam mnogo pisala o sitnicama, njihovom značaju i njihovoj ljepoti, uopće. A vjerovatno se mnogi i pitaju koje su to sitnice na koje djevojke (dobro, neke djevojke) i potenciraju. Samo je bitno shvatiti da je ne možete usrećiti sa stotinu ruža i jednim "šta si to obukla", niti je možete usrećiti sa večerom u najskupljem restoranu i pogledom ka drugim djevojkama. Ovo ja nisam doživjela, ali znam one koje jesu i koje isto ovako pišu o sitnicama kao ja. Pa da zaključimo, one bi tada sretnije bile da im kažete da je najljepša djevojka na svijetu (iako nosi neki rep, ne d'o Bog da je iko vidi, ali izašla je pred momka) i da joj poklonite janju (znači minijaturniji cvijet ne može biti, ali je bitno da je od srca) i sretnije bi bile da kupite pizzu i zajedno je pojedete u parku, dok su vaše oči "uprte" (ne znam evo odakle mi ova riječ) u nju.

Ne znam koliko će ljudi shvatiti ovu filozofiju, ali neki dan sam čula tri riječi koje sam jako dobro zapamtila i koje će jako lijepo sve pojasniti, a te riječi su:

Manje je više.

16.06.2017.

Zadnja trećina

Dragi moji nepoznati blogger (ne)prijatelji. Ustvari, neka bude da ste mi svi prijatelji, neću ovdje neprijatelja. Hairli uđosmo u zadnju trećinu našeg nam najdražeg mjeseca Ramazana, u čijim neparnim noćima se krije noć Lejletu-l-Kadr. To je noć koja je vrijednija od hiljadu mjeseci.
Klanjate li dva rekata dobrovoljnog namaza, kao da ste ga klanjali 83 godine svaki dan. Proučite li dovu, kao da ste je učili 83 godine, svaki dan. Proučite li nešto iz Kur'ana, kao da ste to učili 83 godine, svaki dan. Proučite li tri puta Kulhuvalahu, kao da ste učili 83 godine svaki dan. I tako za svako dobro djelo, sadaku, čitanje poučnog, preporučivanje dobrog... Zato učite, preporučujte i nadajte se. Zamislite te sreće izaći čisti iz ovog mjeseca... :-)

15.06.2017.

Cvrkut ptice u rano jutro

Noćna sam ptica posljednjih dana, koja žudi za snom. Postadoh već i jutarnja ptica, budući da čujem cvrkut ptice svako jutro. Jednom dočekah i jutarnje sunce. Ne, nisam još postala naspavana dnevna ptica.

Ustadoh rano jutros da bih mogla prije leći spavati i da bih se počela navikavati na normalan bioritam. Međutim, nije sve uvijek onako kako planiramo. Ustala sam ja, ali sam isto tako i zaspala poslijepodne.
Well, zabaci čovjeka nešto u to doba, u pravom smislu te riječi.

I evo me sad, noćna ptica koja piše ovo uz cvrkut ptice u rano jutro.


Stariji postovi

Meni za dušu
<< 11/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930