Meni za dušu

...


11.07.2017.

I suze i osmijeh

11. je juli. Dan žalosti u lijepoj mojoj BiH. Današnju suzu osjete svi, današnja tišina je najglasnija. Da niko nikada ne zaboravi Srebrenicu!

Zašto osmijeh? Danas sam saznala da sam primljena na fakultet pa i tu i suze i osmijeh, samo u ovom slučaju radosnice. Plakali smo svi zajedno.

Inače, došla sam do faze hoš-neš-ne moraš. Eto dođe mi nešto da napišem.

02.07.2017.

Posljednjih dana

Dugo nisam pisala. Pokušavala sam trenutke koje proživljavam da i doživljavam, pa onda vjerovatno nisam imala ni vremena da to ovdje zabilježim. Što je i dobro.

Nervoza i briga me često obuzmu, Allahu hvala pa se imam Kome obratiti da smirim dušu. Bajram i Ramazan su mi bili odmor za dušu, budući da znam šta me očekuje.

Predala sam papire za fakultet. Čekam rezultate.

Pokušavali su da me isprovociraju na društvenim mrežama, provocirali moj društveni angažman, nisu ništa loše mogli naći. Samo su naišli na osude. Provocirali su sami sebe. Žao mi ih je.

Evo srećom prehladnilo malo, može se disati.

Mora se disati.

21.06.2017.

Noć. (Slučajnost)

Rekoh ja da noćima više pišem. Pogotovo u ova gluha doba, kako bi stari ljudi reci.

Volim slučajnosti: slučajne susrete, slučajna upoznavanja, slučajne kafe, slučajne razgovore, slučajna djela... Volim slučajnost za koju vjerujem da nije slučajnost, nego da je namjerna, da nam je suđena.
Znači: volim namjerne slučajnosti.

20.06.2017.

Dan

Evo ne mogu sebi da se načudim da sam u toku dala uzela laptop da nešto napišem ovdje. Wow.

Evo još gore je što ne znam ni o čemu bih pisala. Wow.

19.06.2017.

Da nikada ne izgubiš dijete u sebi

Postoje ti neki ljudi u našim životima sa kojima možete biti djeca. Da. Kada kažem djeca to znači da možete reći šta želite, pitati šta želite, smijati se kako želite, a što je najvažnije: ti ljudi vam dozvoljavaju da budete ono što jeste. Odnosno, dozvoljavaju vam da probudite dijete u sebi.

Zato, kad čestitam rođendan voljenim osobama, često kažem: i želim ti da nikada ne izgubiš dijete u sebi.
Jer znamo kakva su djeca: vazda sretna i bezbrižna.

Dozvolite sebi da nekada budete dijete.

17.06.2017.

Manje je više

Inače sam mnogo pisala o sitnicama, njihovom značaju i njihovoj ljepoti, uopće. A vjerovatno se mnogi i pitaju koje su to sitnice na koje djevojke (dobro, neke djevojke) i potenciraju. Samo je bitno shvatiti da je ne možete usrećiti sa stotinu ruža i jednim "šta si to obukla", niti je možete usrećiti sa večerom u najskupljem restoranu i pogledom ka drugim djevojkama. Ovo ja nisam doživjela, ali znam one koje jesu i koje isto ovako pišu o sitnicama kao ja. Pa da zaključimo, one bi tada sretnije bile da im kažete da je najljepša djevojka na svijetu (iako nosi neki rep, ne d'o Bog da je iko vidi, ali izašla je pred momka) i da joj poklonite janju (znači minijaturniji cvijet ne može biti, ali je bitno da je od srca) i sretnije bi bile da kupite pizzu i zajedno je pojedete u parku, dok su vaše oči "uprte" (ne znam evo odakle mi ova riječ) u nju.

Ne znam koliko će ljudi shvatiti ovu filozofiju, ali neki dan sam čula tri riječi koje sam jako dobro zapamtila i koje će jako lijepo sve pojasniti, a te riječi su:

Manje je više.

16.06.2017.

Zadnja trećina

Dragi moji nepoznati blogger (ne)prijatelji. Ustvari, neka bude da ste mi svi prijatelji, neću ovdje neprijatelja. Hairli uđosmo u zadnju trećinu našeg nam najdražeg mjeseca Ramazana, u čijim neparnim noćima se krije noć Lejletu-l-Kadr. To je noć koja je vrijednija od hiljadu mjeseci.
Klanjate li dva rekata dobrovoljnog namaza, kao da ste ga klanjali 83 godine svaki dan. Proučite li dovu, kao da ste je učili 83 godine, svaki dan. Proučite li nešto iz Kur'ana, kao da ste to učili 83 godine, svaki dan. Proučite li tri puta Kulhuvalahu, kao da ste učili 83 godine svaki dan. I tako za svako dobro djelo, sadaku, čitanje poučnog, preporučivanje dobrog... Zato učite, preporučujte i nadajte se. Zamislite te sreće izaći čisti iz ovog mjeseca... :-)

15.06.2017.

Cvrkut ptice u rano jutro

Noćna sam ptica posljednjih dana, koja žudi za snom. Postadoh već i jutarnja ptica, budući da čujem cvrkut ptice svako jutro. Jednom dočekah i jutarnje sunce. Ne, nisam još postala naspavana dnevna ptica.

Ustadoh rano jutros da bih mogla prije leći spavati i da bih se počela navikavati na normalan bioritam. Međutim, nije sve uvijek onako kako planiramo. Ustala sam ja, ali sam isto tako i zaspala poslijepodne.
Well, zabaci čovjeka nešto u to doba, u pravom smislu te riječi.

I evo me sad, noćna ptica koja piše ovo uz cvrkut ptice u rano jutro.

13.06.2017.

Mene nije teško voljeti

Mene nije teško voljeti
Reci mi dobro jutro
Osmijehni mi se za dobar dan
Zagrli me za laku noć

Mene nije teško voljeti
Budi tu kad je teško
Budi tu kad je lijepo
Budi tu

Mene, zaista, nije teško voljeti
Pokloni mi lijepu riječ
Pokloni mi malo pažnje
Uberi cvijet pokraj puta
I ponovo mi se osmijehni

Mene, fakat, nije teško voljeti
Slušaj moje filozofiranje
Uključi se u moje rasprave
Našali se na naš račun

Mene nije teško voljeti
Saslušaj me dok šetamo
Slušaj moju tišinu
Šutimo zajedno dok gledamo zalazak sunca
Dozvoli mi da svoju glavu naslonim na tvoje rame

Jer mene, kažem ti, nikad nije bilo teško voljeti

11.06.2017.

Večeras.

Zbog tebe, bez potrebe, ti ja smo već odavno prešli na Vi.


Stariji postovi

Meni za dušu
<< 07/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031