Gdje bi nam kraj bio kada bismo shvatili da sve što nas čeka, to ćemo i da dočekamo. A sve što mi čekamo, to ne znači da ćemo dočekati. I gdje bi nam kraj bio kada bismo se posvetili više sebi i kada bismo pustili da dočekamo, a ne da razmišljamo o onome što bismo…
Ostanem tako budna do kasno u noć gledajući u sve galaksije koje šetaju po mojim mislima i overthinkam kako trebam prestati overthinkati i kako bih bila rahatnija u svakom segmentu svog života.neke stvari treba pustiti da teku, a time da teku i rijeke naših snova, pa ostvarili se – ne ostvarili se… Saznat ću kad…
Hoće li opstati tradicija i ovo moje javljanje jednom godišnje, u jesen i ponovno vraćanje na ovaj blog? Taman kada pomislim da ću pisati češće isto tako me dočeka neki ispit pa onda pišem sve sem onog što mogu objaviti ovdje. Okej, priznajem, prešutila sam to da pišem poeziju. Ali ona je fakat samo Meni…
Dugo nisam pisala. Sama pomisao na to da je prošlo pa i godinu dana od mog posljednjeg pisanja me i raduje i zabrinjava. Raduje me jer je lijep osjećaj taj da sam bila dovoljno zauzeta da nemam vremena lutati po internetu i zalutati ovdje. A isto tako me žalosti to da manje pišem, da manje…
Rekoh ja da noćima više pišem. Pogotovo u ova gluha doba, kako bi stari ljudi reci. Volim slučajnosti: slučajne susrete, slučajna upoznavanja, slučajne kafe, slučajne razgovore, slučajna djela… Volim slučajnost za koju vjerujem da nije slučajnost, nego da je namjerna, da nam je suđena. Znači: volim namjerne slučajnosti.
Evo ne mogu sebi da se načudim da sam u toku dala uzela laptop da nešto napišem ovdje. Wow. Evo još gore je što ne znam ni o čemu bih pisala. Wow.
Postoje ti neki ljudi u našim životima sa kojima možete biti djeca. Da. Kada kažem djeca to znači da možete reći šta želite, pitati šta želite, smijati se kako želite, a što je najvažnije: ti ljudi vam dozvoljavaju da budete ono što jeste. Odnosno, dozvoljavaju vam da probudite dijete u sebi. Zato, kad čestitam rođendan…
Inače sam mnogo pisala o sitnicama, njihovom značaju i njihovoj ljepoti, uopće. A vjerovatno se mnogi i pitaju koje su to sitnice na koje djevojke (dobro, neke djevojke) i potenciraju. Samo je bitno shvatiti da je ne možete usrećiti sa stotinu ruža i jednim “šta si to obukla”, niti je možete usrećiti sa večerom u…
Dragi moji nepoznati blogger (ne)prijatelji. Ustvari, neka bude da ste mi svi prijatelji, neću ovdje neprijatelja. Hairli uđosmo u zadnju trećinu našeg nam najdražeg mjeseca Ramazana, u čijim neparnim noćima se krije noć Lejletu-l-Kadr. To je noć koja je vrijednija od hiljadu mjeseci. Klanjate li dva rekata dobrovoljnog namaza, kao da ste ga klanjali 83…
Noćna sam ptica posljednjih dana, koja žudi za snom. Postadoh već i jutarnja ptica, budući da čujem cvrkut ptice svako jutro. Jednom dočekah i jutarnje sunce. Ne, nisam još postala naspavana dnevna ptica. Ustadoh rano jutros da bih mogla prije leći spavati i da bih se počela navikavati na normalan bioritam. Međutim, nije sve uvijek…